Malifaux Lost Love turnir
Ekipa iz UMS Agrama najavila je još jedan Malifaux turnir koji će se održati u prostorima udruge 11. 02. 2012.
Detalje i rules pack možete pogledati na njihovom forumu.
Ekipa iz UMS Agrama najavila je još jedan Malifaux turnir koji će se održati u prostorima udruge 11. 02. 2012.
Detalje i rules pack možete pogledati na njihovom forumu.
Warmachine i Hordes su dvije stolne strateške igre minijaturama smještene u svijet Immorena, poznatog i pod imenom Iron Kingdoms – svijet koji je kombinacija fantasya i steampunka. Obje igre, kao i sam svijet, djelo su američke firme Privateer Press koja je slavu stekla svojom trilogijom avantura (The Witchfire Trilogy) za treću ediciju Dungeons & Dragons RPG sustava (Role Playing Game, nije Rocket-Propelled Grenade).
U Warmachineu igrači kontroliraju Warcastere koji vode svoju vojsku mehaničkih “robota” (Warjack) pokretanih parom i upravljanih magijom u borbu za svoje božanstvo, kralja, domovinu ili novac.
Warcasteri su okosnica svake vojske, ali nisu ujedno i najjači modeli u vojsci. Oni su moćni čarobnjaci ili čarobnice (spell caster) koji su naučili kako kontrolirati Warjackove te u tome leži njihova najveća važnost i snaga. Svojim čarolijama (spellovima) također pomažu svoju vojsku ili otežavaju život neprijateljskoj vojsci. Svi Warcasteri imaju svoju listu čarolija i posebnu sposobnost zvanu Feat koju mogu iskoristiti samo jednom tijekom igre. Efekti Feata mogu biti sasvim suptilni ili totalno destruktivni, no u svakom slučaju mijenjaju tok bitke te ponekad mogu značiti razliku između pobjede i poraza. Warcasteri u svakom krugu dobivaju određeni broj fokus bodova (Focus points) koje koriste za bacanje čarolija ili ih mogu dati ‘Jackovima koji onda mogu koristiti vlastite posebne sposobnosti.
Warjackovi (Warjacks, ili kraće ‘Jacks) su tehnološki konstrukti pokretani parnim pogonom i kontrolirani magijom. Ujedno posjeduju i primitivan, magijom pokretan, mozak zvan Cortex koji im omogućava da izvršavaju osnovne radnje i bez kontrole Warcastera.
Pandan Warcasteru u Hordes sistemu je Warlock – moćni vješci ili vještice (spell caster) koji, umjesto ‘Jackova, kontroliraju divlja čudovišta zvana Warbeasts, te umjesto fokusa koriste njihov “bijes” (Fury points) za bacanje čarolija.
Warbeastovi su čudovišta (više ili manje divlja) koja su kontrolirana Warlockovom magijom i umom. Warloci ih mogu tjerati (force mehanika) da koriste svoje posebne sposobnosti i čarolije (tzv Animus) te taj izgenerirani bijes “pokupiti” sa njih i koristiti ih za svoje specijalne sposobnosti i čarolije. Naravno, to donosi i određenu dozu rizika – ako se ostavi previše Fury pointova na Warbeastu on u određenom trenutku može podivljati (Frenzy) i napasti najbliži model, bez obzira kojoj vojsci on pripadao.
Za ove igre potreban je stol veličine 4×4 stope (120x120cm) teren, minijature, 3-4 šesterostrane igrače kocke i nekoliko tokena (čepovi pivskih boca, kovanice…) za označavanje raznih efekata i praćenje Focusa/Furya.
Quick Start pravila u PDF obliku mogu se preuzeti na službenim stranicama Privateer Pressa.
Warmachine Quick Start rules, Hordes Quick Start rules.
Udruga minijaturista, maketara i igrača stolno strateških igara “Agram” (UMS Agram) najavila je svoju devetu po redu Agram Arenu.
Informacije o vremenu i mjestu održavanja Arene dostupne su na službenim stranicama udruge.
U sklopu Arene održat će se i Malifaux December Horrors turnir. Detalji i rules pack objavljeni su na forumu UMS Agrama.
Blog je malo mirovao, ali to ne znači da se ne spremaju nove stvari. U skoroj budućnosti nazire se recenzija Warmachine Two Player Battle Boxa zajedno sa člankom koji ukratko opisuje što je to Warmachine. Možda ukomponiram sve u samo jedan članak, no to će prvo pričekati da mi se pojavi Battle Box na vratima.
UMS Agram je pokrenuo mjesečno natjecanje u bojanju Malifaux modela. Pravila i prve rezultate možete pogledati na njihovom forumu. Slučajno su u natječaj ušli i moji modeli. Ostali su, nažalost, i dalje u raznim stadijima nedovršenosti.
Prva četiri modela koja sam uspio obojati od početka do kraja. Odokativno su utrošena neka četiri sata na te modele, uključujući i slaganje baza. Mogao sam to i brže obaviti sa istim rezultatima, ali i ovako je dovoljno dobro sve ispalo.
Možda dodam još malo boje na bodeže prije no što ih zaštitim sa gloss lakom, ali to je njihov finalan izgled. Za ostala dva modela (Lilith i Mature Nephilim) će mi trebati nešto više vremena jer su i modeli nešto veći i detaljniji.
I za kraj, slika “foto studija” okinuta mobitelom. Podloga je napravljena od foamcore-a (poznat i kao kapa fix) sa “radnom” površinom 30 x 30cm i “rasklopnog” krila od 15cm (okomita stranica na slici). Tronožac za fotkanje mi spada u obaveznu opremu jer “volim” napraviti mutne slike ako fotoaparat držim samo u ruci.
Nakon nekoliko upita “a o čemu ti to točno pišeš?” odlučio sam napisati kratki te generalni opis Malifauxa.
Malifaux je, ukratko, stolna strateška igra sa minijaturama (eng. wargame). No, to vam vrlo vjerojatno ništa ne znači. Recimo, serijal Heroes of Might and Magic bi bio relativno dobra usporedba igre. U oba slučaja krećete se po mapi sa herojem i njegovom/njezinom pratnjom, s tim da je “mapa” u Malifauxu stol, ili neka druga površina, sa postavljenim terenima (brda, šume) i raznim zgradama.
Stolne strateške igre su hobi sa više elemenata koji uključuje sastavljanje i modificiranje modela (figura), njihovo bojanje te izrada i bojanje terena (brda, šume, jezera, rijeke) i raznih građevina. Tipična Malifaux igra odvija se na stolu veličine 1x1m (3×3 stope) sa 5-10 modela po vojsci i proizvoljno postavljenim terenom na stolu. Teren i zgrade služe i kao vizualni dodatak igri i kao “prepreke” koje modeli moraju zaobilaziti kako bi postigli svoje ciljeve (strateški dio igre).
Jedinice i heroji sastoje se od jednog ili više modela – plastične ili metalne figure koje je, da bi se koristile, potrebno prethodno sastaviti, a po mogućnosti i obojati. Modeli su u 32mm mjerilu koje je najpopularnije za ovu vrstu igara (npr Warhammer 40k, Warhammer Fantasy, Warmachine). To bi značilo da je tipičan (ljudski) model u uspravnom položaju visok 32mm od stola do razine očiju. Od ostalih igara, Flames of War (strateška igra koja se odvija za vrijeme drugog svjetskog rata) koristi 15mm modele (mjerilo 1:100). Visina modela bi u tom slučaju bila 15mm, naravno. Ovo mjerilo je uobičajeno za povijesne strateške igre.
Svi modeli imaju statove – koliko se daleko mogu micati (u inčima), koliko rana imaju, koliko dobro napadaju i kolika im je obrana. Naravno, postoji još statova koji se koriste, i oni su zapisani na kartici koja dolazi uz svaki model, tako da nije potrebno listati knjigu da se nađe što koji model radi. Za mjerenje udaljenosti između modela i neke točke na stolu (drugi model, npr) koristi se “inčmetar” – običan metar koji na sebi ima mjere i u inčima. Kako stol nije podjeljen na nikakve plohe model se može pomaknuti u bilo kojem smjeru do udaljenosti u inčima koja mu je dozvoljena njegovim statom. Naravno, kroz zgrade i “solidne” objekte nije moguće prolaziti, osim ako ne postoji posebno pravilo koje tom modelu omogućava takvo što ili ako se sa protivnikom ne dogovorite da je moguće ulaziti u zgrade.
Za razliku od velike većine ostalih stolnih igara, Malifaux umjesto šesterostranih kockica koristi špil karata (tzv Fate Deck) za određivanje ishoda neke akcije (npr napada) što igri daje neku dozu nepredvidljivosti. Specifičnost je i uključena mehanika “varanja” (Cheating Fate) u sama pravila igre. Ako vam se ne svidi ishod neke akcije, svoju zadnju izvučenu kartu možete zamjeniti sa kartom iz ruke. U vlastitu korist, naravno.
Prije početka igre svaki igrač vuče jednu kartu iz Fate Decka da se odredi po kojem će “scenariju” igrati, tj. koji će mu biti cilj (svaki igrač ima svoj scenarij). Na kraju igre bodovi se dodjeljuju ovisno o uspješnosti završavanja vlastitog scenarija. Dodatni bodovi mogu biti dodjeljeni ako se protivnika spriječi da ostvari svoj scenarij. U knjizi pravila ima podosta scenarija koliko sam vidio, tako da nema opasnosti da se dva puta za redom igra isti scenarij.
Igra je “podjeljena” na 6 krugova. Na početku svakog kruga oba igrača vuku po jednu kartu iz svog Fate Decka da se odredi tko će imati prvi potez. Nakon toga svaki igrač naizmjence aktivira po jedan model u svojoj vojsci koji se onda može micati, napadati, bacati čarolije ili koristiti neki od svojih posebnih pravila. Krug završava nakon što su oba igrača aktivirali sve svoje modele. I tako svih šest krugova. Nakon kraja šestog kruga zbrajaju se bodovi ovisno o scenariju, te pobjednik ima pravo tražiti pivu. Ovaj zadnji dio sam izmislio, ali mislim da bi se isplatilo uvesti kao pravilo.
Primjer jedne cijele partije Malifauxa sada bi bilo glupo opisivati jer sam do sada odigrao samo jednu demo partiju da vidim kako igra funkcionira i da li bi mi se svidjela. A na kraju i jest.
U zadnjih par dana baš i nije bilo nešto pretjeranog pomaka što se bojanja modela tiče. Uspio sam nabaciti “dvije ruke” primera (osnova na koju ide ostatak boja) na svih 6 modela. Kvalitetu slike slobodno ignorirajte, nisam ni sam shvatio koliko zeznuto samo slikanje modela može biti. Potrošio sam sigurno sat vremena igrajući se sa raznim opcijama fotića, od autofocusa do white balancea i svaki put je nešto loše ispalo. Zapravo krivim manjak barem još jednog izvora svjetlosti na stolu i nabrzaka sklepani “light box“. No dobro, i za to ću uhvatiti grif sa vremenom.
Ideja sa “brzinskim” slaganjem modela je da ću do subote uspjeti pofarbati svih 6 modela tako da mogu odigrati partiju Malifauxa kak’ se spada. No izgleda da je tu ideju neću tako lako odraditi. Nema veze, u tom slučaju imam barem još mjesec dana da sve dovršim. Sa druge strane, ta ista ideja mi je isprika da ponovo počnem blogati i pokušam sam sebe natjerati da i pofarbam te modele od početka do kraja. Valjda ću biti uspješan.
Kako me Lion odvukao na stranu i pojasnio mi da zapravo nema pojma o čemu točno to ja pišem, stavio sam u plan napisati (u suradnji sa frendom) i nekakovi FAQ (ilitiga ČPP) o wargamingu i raznim čudnim izrazima koji se koriste.
I za kraj, ako netko zna za koji drugi domaći blog/site (a da nije jedna od udruga koje se bave minijaturama) koji se bavi sličnom tematikom bio bih zahvalan za link. Pokušao sam nešto proguglati ali mi je google-fu slab.
Što je Malifaux? Ukratko – skirmish-level tabletop wargame (kol’ko “buzzwordova”…) koji umjesto kockica za razrješavanje problematike koristi standardni špil od 54 karte (52 karte plus dva jokera). Wikipedia ima malo opširniji opis, al’ fakat malo. Ukratko, to znači da je za igru potrebno (relativno) malo modela (do 10) da bi se moglo igrati i uživati u Malifauxu.
Malifaux je svijet sličan Zemlji u viktorijansko doba. Osim kaj ima magije. I gremlina. I velikih plišanih medeka koji vam žele odgrist’ glavu. I ostalih raznih spodoba (nemrem nać’ bolji link sa galerijom modela). Uglavnom, spoj viktorijanske ere, steampunka, horrora i burtonovskih modela začinjeno sa bolesnim humorom. (Zvuči k’o da recenziram neki film).
Nedavno je prijatelj iz UK-a predstavio Malifaux nekolicini nas i svima nam se svidio način igre. Nakon nekog premišljanja pala je odluka, nabavit ću si Lilith’s Brood start set. I prošli tjedan je isti sretno stigao u moje ruke.
U starteru dolazi Lilith (Master), tri Terror Tota i Mature Nephilim. Kao dodatak na sve to uzeo sam i Cheruba koji je Lilithin totem model.
Za divno čudo, preko vikenda našlo se jedno 3 sata slobodnog vremena (u kasni noćni sat, naravno) pa sam uspio očistiti i zalijepiti modele, te ih postaviti na njihove baze. Modeli su metalni, detaljni, nije ih bilo potrebno pretjerano puno čistiti od “otpadaka” koji nastaju pri lijevanju modela, i relativno su lagani za slaganje. Mali problem je bio nalijepiti ruke na Terror Totove jer su prokleto sitni sami po sebi.
Ovo je bio prvi put da sam odmah u startu krenuo raditi baze (i to od green stuffa (GS), ni više ni manje), tak da ne izgledaju bog-zna-kaj, ali za početak čist’ dobro. Kod rada sa green stuffom treba biti pažljiv jer se to čudo lijepi na sve. S druge strane je odlična stvar jer se lijepi na sve. Osim ako površina nije premazana uljem ili vazelinom. Čemu sve to? Ne želim odigrati partiju Malifauxa sa nepofarbanim modelima, kojih ionako imam i previše za Protectorate of Menoth za Warmachine.
Na slici lijevo može se vidjeti kako to sve trenutno izgleda. Sada mi ostaje pričekati da se GS stvrdne pa onda ide patnja sa nanošenjem Vallejo brush-on primera. Pitate se zašto jednostavno ne uzmem primer u spreju? Jako jednostavno – obično radim na modelima usred noći pa su velike šanse da ću, osim modela, zasprejati i X stvari u blizini jer sprej moram koristiti van kuće. Zatvoreni prostor + sprej primer = glavobolja za popizdit.
Toliko za sad, kad krene farbanje doći će i update.
Prošlo je dovoljno dugo bez postova, pa probajmo ponovo.
Zadnji (očajno loš) post napisao sam za Lion’s Fart, a i “obećao” sam mu da ću početi ponovo postat kad on pokrene Linkovnicu. Ukratko – zajeb’o me jer sam mislio da je odustao od tog projekta.
Pa, nastavimo u revijalnom tonu. Slijedećih nekoliko postova biti će vezano uz Malifaux tabletop skirmish igru, a nakon toga tko zna.
Prethodni post je bio zagrijavanje za ovaj u kojem sam zapravo htio dokumentirati podešavanje cijelog (ili barem jednog dijela) mail setupa. Da, znam da po Interwebzu ima hrpetina kuharica za istu tu stvar, ovo pišem čisto da imam par stvari na jednom mjestu.
Krenimo redom: Postfix sam u startu kompajlirao sa MySQL, Cyrus SASL i TLS podrškom (upute: MySQL, SASL, TLS). Ideja je bila da sve mail korisnike držim kao virtualne u MySQL tablicama, te da svu autentifikaciju radim preko toga. Povezivanje svega sa MySQL-om je ostalo samo na želji, jer je generalna ideja bila da se promet sa postojećeg mail servera prebaci na Postfix čim prije.
Nakon toga uslijedila je instalacija Clam Anti Virusa i njegovog freshclam utilitya za update AV baze. Kod podešavanja ta dva servisa (svaki ima svoju konfiguracijsku datoteku) potrebno je paziti da i jedan i drugi imaju postavljen isti direktorij u kojem se nalaze AV definicije (DatabaseDirectory direktiva u obje konfiguracijske datoteke), u suprotnom će freshclam veselo skidati nove definicije u jedan folder, a clamd će plakati kako ima definicije starije od tjedan dana.
Amavis po defaultu sve inficirane i spam mailove baca u određeni direktorij. No, u ovom slučaju zahtjev je bio da korisnici mogu pregledavati svoj spam inbox. Srećom, Amavis se relativno lako podešava (prikazane samo vrijednosti koje su mijenjanje u odnosu na default):
$inet_socket_port = 10024; $final_virus_destiny = D_DISCARD; $final_spam_destiny = D_PASS; $final_bad_header_destiny = D_PASS; $bad_header_quarantine_method = undef; $spam_quarantine_to = 'spamtrap@domain.hr';
Prva linija određuje na kojem portu će Amavis prihvatiti dolazne poruke (ovo je bitno za podešavanje transporta u Postfixu). Linije 2-5 govore da mailovi sa virusima neće biti dostavljeni u korisnički inbox, dok će spam i poruke sa lošim headerima prolaziti dalje. Zadnja linija šalje kopiju spama definiranom korisniku. Naravno, u slučaju da netko želi pregledavati taj inbox. Ovu vrijednost potrebno je postaviti na undef ako se želi isključiti mogućnost slanja kopije spama. Ako se u Postfixu korisi maildrop kao delivery sistem potrebno je dodati u /etc/maildroprc sljedeće:
MAILDIR="$HOME/Maildir/"
if ( /^X-Spam-Flag: YES.*/:h ) {
exception {
to $DEFAULT/.Spam/
}
}
Prijevod: sve poruke koje u headeru imaju naznačeno da su spam prebaci u korisnički Spam folder.
SpamAssassin po defaultu postavlja svoje ‘baze’ u korisničke direktorije (~/.spamassassin) te je onda potrebno za svakog korisnika posebno pokretati trening mail poruka za spam i ‘ham’. No, u /etc/mail/spamassassin/local.cf moguće je dodati sljedeće:
bayes_file_mode 0766 bayes_path /var/lib/spamassassin/bayes
Ovo govori SpamAssassinu da sve baze drži u navedenom direktoriju (napomena: direktorij mora biti world-writable). Prednost ovoga je da jedan korisnik može trenirati SA za sve. Navodni nedostatak ovoga je da SA filter nije toliko učinkovit u usporedbi sa per-user setupom. Barem tako piše u SA dokumentaciji, nisam primjetio da prolazi više spama.
Par bitnijih linija iz Postfix konfiguracije:
smtpd_client_restrictions = permit_mynetworks, permit_sasl_authenticated, ..., reject_rbl_client sbl-xbl.spamhaus.org, reject_rbl_client cbl.abuseat.org, reject_rbl_client dnsbl.burnt-tech.com, reject_rbl_client ix.dnsbl.manitu.net, reject_rbl_client bhnc.njabl.org, reject_rbl_client dnsbl.njabl.org, reject_rbl_client b.barracudacentral.org, reject_rhsbl_client rhsbl.ahbl.org, reject_rhsbl_sender rhsbl.ahbl.org, reject_rhsbl_helo rhsbl.ahbl.org, permit content_filter = smtp-amavis:[127.0.0.1]:10024
Ukratko, linije 2 i 3 puštaju lokalne klijente i sve ostale koji se uspješno predstave preko SASL-a, dok linije 5 – 14 provjeravaju dolaznu IP adresu na definiranim DNSBL servisima. Linija 17 prosljeđuje sav mail (ulazni i izlazni) Amavisu za AV i Spam provjeru.
Ostatak mail sustava (IMAP, POP3, Squirrel Webmail) podešen je po defaultu te taj dio neću opisivati.